Kratko putovanje u neizbežno

Uncategorized 1 Minute

…uff koliko mi je imaginacija amputirana, …kako li skacu tufne sa crvene haljine…mora da je to nekako prelepo.

Čitaš nam poeziju

iz starih novina.

Planiramo grupni

trip to the forest.

Žulja me kamenčić u sandali.

Sunce je visoko postavljeno.

Tea & cookies na stolu.

Atmosfera iz “sapunjare”

Dedić Vesne.

Koju obožavam, by the way.

Zbog bakra u kosi.

Tvoj pogled hvatam

i na trepavice stavljam.

Miris šumskih jagoda

i hladnog nesa sa mlekom,

budibogsnjim.

Tvoj glas oštar

u mojoj kosi je.

Skaču tufne sa moje

crvene haljine

od svile i pliša.

Sašivena je da zavede.

Plava šolja u ruci. A

knjigu u glavi već pišem –

roman čitav:

o tvojoj “lelulavoj nežnosti

nezapamćene snage,

od koje ne mogu da dišem”.

Tvoj glas oštar

u mojoj kosi je,

dok nam čitaš

poeziju iz starih novina.

Tvoj pogled hvatam

na trepavice stavljam.

Mala melodramatičnost trena.

Mislim…

Možda bih te i pozvala

na taj ples varkin,

što bi rekao Filip Larkin

u Mirinoj pesmi.

Ma, odustajem.

Tvoj glas je oštar i…

View original post 23 more words

Published by herrmomonews

Da mi je znati u koju li tačku graniče svetlost i tama.

Published

15 thoughts on “Kratko putovanje u neizbežno”

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

Gravatar
WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. ( Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. ( Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. ( Log Out /  Change )

Cancel

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.